Jakov 1 — Biblija Šarić

Naslov i pozdrav

¹Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista, pozdravlja dvanaest plemena raseljeništva.

Kušnja omogućuje sazrijevanje

²Iskreno se radujte, braćo moja, kad padnete u različite kušnje, ³znajući da iskušenjima vaša vjera biva utvrđena u postojanosti. ⁴A postojanost neka bude zrela na djelu, da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka. ⁵Ako li kome od vas nedostaje mudrosti, neka ište u Boga koji daje svima obilato, bez prigovora, i dat će mu se. ⁶Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajući ništa, jer tko sumnja, sličan je morskomu valu koji vjetar podiže i goni. ⁷Takav čovjek neka ne misli da će primiti što od Gospodina. ⁸Čovjek razdijeljene duše nestalan je na svim svojim putovima.

Siromah i bogataš

⁹Neka se brat neugledna roda hvali svojim uzdignućem, ¹⁰a bogati svojim poniženjem, jer će proći kao cvijet trave. ¹¹Jer sunce zapeče žegom, osuši travu, i njezin cvijet otpade, i krasota njezina uvenu. Tako će i bogati uvenuti na svojim putovima.

Ljudske kušnje i Božji darovi

¹²Blažen čovjek koji podnese kušnju jer će, kad bude prokušan, primiti vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube. ¹³Nitko, kad padne u kušnju, neka ne kaže da ga Bog kuša, jer Bog ne može biti napastovan na zlo i on nikoga ne napastuje. ¹⁴Nego svakoga napastuje vlastita požuda koja ga vuče i mami. ¹⁵Nakon što se začne, požuda rađa grijeh, a izvršen grijeh rađa smrt. ¹⁶Ne varajte se, ljubljena braćo moja! ¹⁷Svaki dobar dar i svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlosti u kojem nema promjene ni sjene od mijene. ¹⁸Doista, u skladu sa svojim planom, on nas dragovoljno porodi riječju istine, da budemo prvijenci njegovih stvorenja.

Slušatelji i vršitelji Riječi

¹⁹Znajte, ljubljena braćo moja: neka bude svaki čovjek brz u slušanju, a spor u govorenju i spor u srdžbi. ²⁰Jer čovječja srdžba ne čini Božje pravde. ²¹Zato, odbacivši svaku nečistoću i ostatak zloće, u krotkosti primite usađenu riječ koja može spasiti vaše duše! ²²Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, varajući sami sebe! ²³Jer ako tko sluša riječ, a ne vrši je, on je kao čovjek koji gleda naravno svoje lice u ogledalu. ²⁴On se je ogledao pa otišao i odmah je zaboravio kakav je. ²⁵Ali tko se ogleda u savršenom zakonu slobode i ostane u njemu, i ne biva zaboravni slušatelj, nego djelotvorni vršitelj, taj će biti blažen u svojemu djelovanju. ²⁶Ako li tko misli da je pobožan, a ne zauzdava svoga jezika, nego vara svoje srce, njegova je pobožnost isprazna. ²⁷Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ova: pomagati sirotama i udovicama u njihovoj nevolji i držati sebe neokaljanima od svijeta.