¹Zato, ostavimo početni nauk o Kristu, i rastimo u zrelosti. Ne postavljajmo opet temelja vraćanjem na odvraćanje od mrtvih djela, na vjeru u Boga, ²na nauk o krštenju i polaganju ruku, o uskrsnuću od mrtvih, i vječnom sudu. ³To ćemo učiniti, ako Bog dopusti. ⁴One koji su jednom prosvijetljeni i okusili nebeski dar, primivši Duha Svetoga, ⁵te okusili dobru Božju riječ i silu budućega svijeta ⁶pa su ipak otpali, doista nije moguće opet obnoviti na obraćenje, jer sami nanovo razapinju i grde Božjega Sina. ⁷Kad zemlja upije dažd što često na nju pada, donosi povrće onima što je daju obrađivati, prima blagoslov od Boga. ⁸Kad pak donosi trnje i drač, bezvrijedna je, blizu je prokletstvu i ona se najposlije sažeže. ⁹Ali za vas smo, ljubljeni, uvjereni da ste dobri te da ste na putu spasenja, makar govorimo ovako. ¹⁰Jer Bog nije nepravedan da zaboravi vaše djelo i ljubav koju pokazaste u njegovo ime, posluživši svete i služeći im. ¹¹Ali želimo da svaki od vas pokaže istu revnost, da se ispuni nada do kraja, ¹²da ne budete tromi, nego nasljedovatelji onih koji vjerom i strpljivošću baštine obećanja.

Božje obećanje i vjernička nada

¹³Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, nije se imao kime većim zakleti pa se zakleo samim sobom ¹⁴govoreći: »Zaista, obilno ću te blagosloviti i silno ću te umnožiti.« ¹⁵I tako, strpljivo čekajući, Abraham postiže obećanje. ¹⁶Doista, ljudi se kunu većim, i svakom osporavanju svršetak je zakletva koja potvrđuje. ¹⁷Zato se Bog, kad je htio baštinicima obećanja snažnije pokazati nepokolebljivost svoje odluke, poslužio zakletvom. ¹⁸Tako dva neopoziva čina, u kojima Bog ne može prevariti, donose snažnu utjehu nama koji smo ponuđenu nadu prihvatili kao utočište. ¹⁹Ta nam je nada kao sigurno i čvrsto sidro duše koje ulazi u unutrašnjost iza zavjesa, ²⁰kamo Isus uđe kao preteča za nas, postavši veliki svećenik dovijeka po Melkisedekovu redu.