¹Bojmo se dakle – dok još stoji obećanje o ulasku u njegov Počinak – da se ne ustanovi za nekoga od vas kako je zakasnio! ²Jer je i nama naviještena radosna vijest kao i njima; ali njima ne pomože riječ koju su čuli, jer je oni koji je čuše ne združiše s vjerom. ³Doista, mi vjernici ulazimo u počinak, kao što reče: »Tako se zakleh u svojemu gnjevu: ne će ući u moj počinak.« Njegova su djela dovršena od nastanka svijeta, ⁴jer negdje reče za sedmi dan ovako: »I počinu Bog u sedmi dan od sviju svojih djela.« ⁵I na tom mjestu opet: »Ne će ući u moj počinak.« ⁶Budući, dakle, da neki imaju u njega ući, dok oni kojima je najprije naviještena radosna vijest ne uđoše zbog nevjerovanja, ⁷opet određuje jedan dan, »danas«, govoreći u Davidu nakon tolikog vremena, kao što je prije rečeno: »Danas, ako njegov glas čujete, neka ne otvrdnu vaša srca!« ⁸Zaista, da je njih Jošua uveo u Počinak, ne bi Bog poslije govorio o drugom danu. ⁹Dakle, ostavljen je subotnji počinak još Božjemu narodu. ¹⁰Jer tko je ušao u njegov Počinak, on počiva od svojih djela, kao i Bog od svojih. ¹¹Nastojmo dakle ući u onaj Počinak, da tko ne upadne u onaj isti primjer nevjerstva. ¹²Jer je živa Božja riječ i djelotvorna, oštrija od svakoga dvosjeklog mača, i prodire sve do rastavljanja duše, duha, zglobova i mozga, i prosuđuje misli i namjere srca. ¹³Nema skrivena stvorenja pred njom, jer je sve golo i otkriveno očima onoga kojemu trebamo položiti račun.

Krist – naš veliki svećenik

¹⁴Imajući dakle uzvišenoga velikog svećenika koji je prošao nebesa, Isusa, Sina Božjega, držimo se vjere koju ispovijedamo! ¹⁵Jer nemamo velikoga svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego je u svemu bio podložan kušnji kao i mi, osim u grijehu. ¹⁶Pristupajmo dakle s pouzdanjem k prijestolju milosti, da postignemo milosrđe i nađemo milost kad nam ustreba pomoć!