Jedina prava žrtva

¹Kao što Zakon posjeduje samo sjenu budućih dobara, a ne bitni lik stvarî, tako ne može nikada usavršiti one koji pristupaju svake godine i prinose neprestano one iste žrtve. ²Zar se žrtva ne bi prestala prinositi kad službenici ne bi osjećali grijeha zato što su se jednom očistili? ³Međutim, po tim žrtvama svake godine podsjećaju na grijehe. ⁴Jer krv junaca i jaraca ne može otkloniti grijehâ. ⁵Zato, ulazeći u svijet, govori: »Žrtvu i prinos nisi htio, ali si mi pripravio tijelo. ⁶Paljenice i okajnice nisu ti bile ugodne. ⁷Tada rekoh: Evo dolazim! U svitku knjige pisano je za mene da činim tvoju volju, o Bože!« ⁸Prije kazavši: »Žrtava, prinosnica i paljenica i okajnica za grijehe nisi htio, niti su ti bile ugodne« – koje se po Zakonu prinose – ⁹tada reče: »Evo dolazim činiti tvoju volju.« Ukida prvo da uspostavi drugo. ¹⁰U ovoj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijek. ¹¹Svaki svećenik služi svaki dan i prinosi mnogo puta iste žrtve koje nikad ne mogu otkloniti grijeha. ¹²A on, prinijevši jednu žrtvu za grijehe, sjedi svagda s desne strane Bogu, ¹³čekajući dalje, »dok se ne polože njegovi neprijatelji za podnožje njegovim nogama.« ¹⁴Doista, on je jednim prinosom usavršio zauvijek one koji bivaju posvećeni. ¹⁵A svjedoči nam i Duh Sveti jer nakon što je rekao: ¹⁶»Ovo je Savez koji ću sklopiti s njima poslije onih dana«, Gospodin dodaje: »Dat ću svoje zakone u njihova srca, i u njihovu ću ih pamet upisati; ¹⁷i njihovih grijeha i bezakonja ne ću se više spominjati.« ¹⁸A gdje su grijesi oprošteni, tu nema više prinosa za grijeh.

Poticaji na kršćansku velikodušnost

¹⁹Imamo dakle, braćo, osiguran ulazak u svetište krvlju Isusa ²⁰koji nam je otvorio put novi i živi zavjesom, to jest svojim tijelom. ²¹Imamo i velikoga svećenika nad Božjom kućom. ²²Zato pristupajmo istinitim srcem u punini vjere, srca očišćenog od ljage na savjesti, i tijela opranog čistom vodom! ²³Čvrsto držimo nadu, jer je vjeran onaj koji je obećao, ²⁴i pazimo jedni na druge u poticanju na ljubav i dobra djela. ²⁵Ne propuštajmo svoj sastanak, kao što neki imaju običaj, nego bodrimo jedni druge tim više što vidite da se približava Dan. ²⁶Jer ako griješimo svojevoljno, nakon što smo primili spoznaju istine, nema više žrtve za grijehe, ²⁷nego strašno čekanje suda i bijesnog ognja koji će progutati protivnike. ²⁸Tko prestupi Mojsijev zakon, bez milosrđa biva osuđen na smrt na temelju izjave dvaju ili triju svjedoka. ²⁹Zamislite koliko će goru kaznu zaslužiti onaj koji Sina Božjega pogazi, i krv Saveza kojom je posvećen smatra nečistom, i pogrdi Duha milosti? ³⁰Doista, poznat nam je onaj koji reče: »Moja je osveta, ja ću uzvratiti.« I opet: »Gospodin će suditi svojemu narodu.« ³¹Strašno je upasti u ruke Boga živoga. ³²Spominjite se prvih dana kada ste, odmah nakon primanja svjetla, podnijeli veliku i patničku borbu: ³³s jedne strane bili ste javno izloženi vrijeđanju i nevoljama, a s druge strane postali ste dionici patnja onih koji su isto podnosili. ³⁴Doista, vi ste suosjećali sa sužnjima, i podnijeli ste s radošću otimačinu svojih dobara, znajući da imate bolje i trajno imanje. ³⁵Ne gubite dakle svoga pouzdanja kojemu pripada velika plaća! ³⁶Doista vam je potrebna postojanost da, ispunivši Božju volju, postignete obećanje. ³⁷»Jer još malo, vrlo malo, pa će doći onaj koji treba doći, i ne će zakasniti. ³⁸A moj pravednik živjet će od vjere; ako li otpadne, ne će mojoj duši ugoditi.« ³⁹A mi, braćo, nismo od onih koji otpadaju na propast, nego od onih koji vjeruju da spase dušu.