Hagaj 2 — Biblija Šarić

Slava novoga Hrama

¹Dvadeset prvoga dana sedmoga mjeseca dođe Gospodnja riječ preko proroka Hagaja ovako: ²»Kaži Zerubabelu, Šealtijelovu sinu, Judinu namjesniku, i velikom svećeniku Jošui, Josadakovu sinu, i ostatku naroda ovako: ³Tko je među vama još na životu koji je vidio ovaj Hram u njegovoj prijašnjoj slavi? A kako ga vi sada vidite? Nije li prema onom kao ništa u vašim očima? ⁴Ali sad budi utješen, Zerubabele! – govori Gospodin. – Budi utješen, Jošua, Josadakov sine, veliki svećeniče! Budi utješen, sav narode u zemlji! – govori Gospodin. Radite, jer sam ja s vama! – govori Gospodin nad vojskama. – ⁵Obećanje što sam vam ga dao prilikom vašega izlaska iz Egipta i moj duh bit će među vama. Ne bojte se! – ⁶Jer ovako veli Gospodin nad vojskama: Samo još malo, i ja ću tad potresti nebo i zemlju, more i tvrdo tlo, ⁷i sve ću narode pokrenuti. Tada će doći od svih naroda Žuđeni, i napunit ću ovaj Hram slavom – veli Gospodin nad vojskama. – ⁸Moje je srebro i moje je zlato – govori Gospodin nad vojskama. – ⁹Buduća slava ovoga Hrama bit će veća nego što je bila prijašnjega – veli Gospodin nad vojskama – i na ovom ću mjestu udijeliti mir – govori Gospodin nad vojskama.«

Uzrok kušnjama i obećanje blagoslova

¹⁰Dvadeset četvrtoga dana devetoga mjeseca, u drugoj godini Darija, dođe Gospodnja riječ proroku Hagaju ovako: ¹¹»Ovako veli Gospodin nad vojskama: Moli svećenike za obavijest o ovom: ¹²Ako tko nosi sveto meso u skutu svoje haljine i svojim skutom dotakne kruha, variva, vina, ulja ili kojega inače jela, postane li tada to sveto?« Tada odgovoriše svećenici: »Ne.« ¹³Hagaj upita: »Ako li se tko nečist od mrtvaca dotakne svega toga, postane li tada to nečisto?« Tada odgovoriše svećenici: »Da!« ¹⁴I Hagaj reče: »Tako je s tim ljudima i s tim narodom u mojim očima«, govori Gospodin, »tako je sa svim radom njihovih ruku i s onim što mi tamo prinose kao žrtvu: nečisto je. ¹⁵A sada pomislite od ovoga dana unatrag, prije nego je bio položen kamen na kamen u Gospodnjem Hramu! ¹⁶Prije nego je to bilo, došlo se do jedne gomile žita od dvadeset vagana, a bilo je samo deset. Došlo se do jedne kace da se iz nje izgrabi pedeset vjedara, a bilo je samo dvadeset. ¹⁷Sušom, medljikom, tučom udario sam vam sav rad vaših ruku, ali se vi niste obratili k meni«, govori Gospodin. ¹⁸»Pomislite samo od ovoga dana unatrag, od dana dvadeset četvrtoga mjeseca devetoga, od dana kad je bio postavljen temeljni kamen za Gospodnji Hram! Pomislite na to! ¹⁹Je li sjeme još uvijek u žitnici? Ne rode li još jednako vinova loza, smokva, šipak i maslina? Ali od ovoga dana ja ću blagosloviti.«

Dolazak mesijanskog kraljevstva

²⁰Tada dođe Gospodnja riječ po drugi put Hagaju dvadeset četvrtoga dana u mjesecu ovako: ²¹»Kaži Zerubabelu, Judinu namjesniku: Ja ću potresti nebo i zemlju, ²²poobarat ću kraljevska prijestolja i satrt ću moć kraljevstvima narodâ. Prevalit ću ratna kola zajedno s onima koji se u njima voze. Popadat će konji i konjanici, svaki od mača drugoga čovjeka. ²³U onaj dan«, govori Gospodin nad vojskama, »uzet ću tebe, Zerubabele, Šealtijelov sine, slugo moj«, govori Gospodin, »i učinit ću te pečatnim prstenom, jer sam tebe izabrao«, govori Gospodin nad vojskama.