Prorokova tužba protiv bezbožnika

¹Osuda koju je prorok Habakuk primio u viđenju. ²Dokle ću već, Gospodine, vapiti za spasenjem? A ti ne čuješ. Ja ti vičem: »Nasilje!« A ti ne pomažeš. ³Zašto puštaš da gledam zlo, i zašto gledaš tlačenje? Razorenje, nasilje imam pred očima. Svađa plane, nesloga nastane. ⁴Zato dolazi Zakon izvan snage, pravda ne izlazi nikada na dan, jer bezbožnik hvata u mrežu pravednika. Zato sud postaje kriv. ⁵Gledajte na narode! Pogledajte! Čudite se! Jest, čudite se! Jer jedan čini djelo u vaše dane. Nikada ne biste vjerovali kad bi vam se pripovijedalo. ⁶Jer evo, ja ću podignuti Kaldejce, ljut narod, okretan, koji prolazi širom zemlje da osvoji naselja koja nisu njegova. ⁷Strašan je i strahovit. On poznaje samo svoje pravo i svoj zakon. ⁸Brži su mu konji od risova, žešći od vukova navečer. Doletjet će njegovi konjanici. Njegovi konjanici dolaze izdaleka. Doletjet će kao orao kad hrli u lov. ⁹Svi idu za nasiljem. Lice im je kao vjetar istočnjak. Pokupit će roblje kao pijesak. ¹⁰Ruga se kraljevima, smije se knezovima. Nasmije se svakoj tvrđavi. Naspe nasip i zauzme ga. ¹¹Tada zašumi kao vjetar i ode dalje s opačinom. Njemu je snaga kao Bog. ¹²Nisi li ti, Gospodine, od vijeka moj Bog, moj Svetac? Mi ne ćemo umrijeti Gospodine, ti si ga odredio samo za sud! Stijeno, ti si ga postavila za kaznu! ¹³Previše su čiste tvoje oči da gledaš zlo; ne možeš gledati nepravde. Zašto gledaš bezbožnika i šutiš kad zao proždire bolje. ¹⁴Učinio si ljude kao ribe u moru, kao crve što nemaju Gospodara. ¹⁵Izvlači ih sve udicom, hvata ih u mrežu i zgrće ih u svoju pređu. Zato se veseli i raduje. ¹⁶Zato žrtvuje svojoj mreži, kadi svojoj pređi. Jer svoj pretili plijen duguje njima, svoju izabranu hranu. ¹⁷Mora li on zato jednako prazniti svoju mrežu da ubija narode nemilice?