Raskid mješovitih ženidbi

¹Kad je to bilo završilo, pristupiše k meni predstojnici i rekoše: »Izraelov narod, svećenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje unatoč njihovim gadovima: od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipćana i Amorejaca. ²Oni čak uzeše njihove kćeri za žene sebi i svojim sinovima. Tako se pomiješa sveti rod sa stanovnicima zemlje. Knezovi i predstojnici bili su prvi u toj opačini.« ³Kad sam to čuo, razdrijeh svoju donju haljinu i gornju odjeću, raščupah sebi kosu na glavi i na bradi, i sjedoh duboko potresen. ⁴Tada se skupiše oko mene svi koji su se bojali zapovijedi Izraelova Boga zbog opačine onih koji se vratiše iz ropstva. A ja ostadoh sjedeći duboko potresen do večernje žrtve. ⁵O večernjoj žrtvi ustadoh duboko tužan, razdrijeh opet svoju donju haljinu i gornju odjeću, padoh ničice na koljena, raširih ruke Gospodinu, svom Bogu ⁶i pomolih se: »Bože moj, stidim se i bojim se podići svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su nam naše opačine narasle preko glave i krivnja je naša doprla do neba. ⁷Od vremena svojih otaca do danas mi smo u velikoj krivnji i zbog naših opačina bili smo mi, naši kraljevi i svećenici, predani kraljevima zemalja pod mač, u ropstvo, grabež i u javnu sramotu, kao što je slučaj danas. ⁸Sada nam, doduše, dođe za čas milosrđe Gospodina, našeg Boga, s tim da nam još ostavi ostatak i dade nam dom na svom svetom mjestu, da bi Bog naš opet prosvijetlio naše oči i dao nam malo nove životne snage u našemu ropstvu. ⁹Doduše, mi smo još uvijek robovi, ali nas Bog naš nije ostavio u našemu ropstvu, nego nam dade da nađemo milost pred perzijskim kraljevima, tako da su nam oni dali toliko životne slobode te smo mogli Hram svog Boga opet podići i učiniti da ponovno ustane iz svojih ruševina. Dade nam obranu u Judeji i Jeruzalemu. ¹⁰A što da sada, Bože, kažemo poslije takvih događaja? Jer ostavismo zapovijedi tvoje, ¹¹koje si nam dao preko svojih slugu, proroka, kad si zapovjedio: zemlja u koju idete da je zauzmete okaljana je nečistoćom naroda zemalja, zbog gadova kojima je napuniše od jednoga kraja do drugoga u svojoj nečistoći. ¹²Ne dajite zato nikada svojih kćeri za njihove sinove, niti uzimajte njihove kćeri za svoje sinove! Ne tražite nikada i nigdje njihova dobra i njihove koristi, da budete jaki i da možete uživati dobra zemlje i da možete svoju djecu imati za baštinike dovijeka! ¹³Poslije svega toga što dođe na nas zbog naših zlih djela i naše velike krivnje – premda si nas, Bože naš, više štedio nego što su to naše opačine zaslužile, i ostavio si nam ovaj ostatak – ¹⁴zar ćemo ponovno kršiti tvoje zapovijedi i sprijateljiti se s ovim gadnim narodima? Ne bi li nas morao kazniti sve do uništenja, tako da više ne preostane nijedan ostatak. ¹⁵Ali ti si, Gospodine, Bože Izraelov, dobrostiv, jer mi danas ostasmo kao spašeni. Evo, mi stojimo pred tobom s takvom svojom krivnjom da ne može za to stajati nijedan pred tobom.«