Kirov proglas

¹U prvoj godini vladanja perzijskoga kralja Kira – da se ispuni Gospodnje obećanje koje navijesti Jeremija – nadahnu Gospodin perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svom kraljevstvu i napisa ovo: ²»Ovako veli Kir, perzijski kralj: Bog, Gospodin u nebu, dao mi je sva zemaljska kraljevstva. On mi je naložio da mu sagradim Hram u Jeruzalemu, u Judeji. ³Tko od vas svih bilo kako pripada njegovu narodu, neka ide s Božjim blagoslovom u Jeruzalem u Judeji i neka tamo gradi Hram Gospodina, Boga Izraelova, Boga koji stanuje u Jeruzalemu. ⁴Svuda gdje se još zadržavaju ostaci naroda neka ih stanovnici mjesta potpomognu srebrom i zlatom, imutkom i stokom, osim darova za Božju kuću u Jeruzalemu!« ⁵I tako se zaputiše od obiteljskih glavara u Judi i Benjaminu i od svećenikâ i levitâ svi kojima to nadahnu Bog da opet sagrade Gospodnji Hram u Jeruzalemu. ⁶I svi što su s njima stanovali potpomogoše ih srebrnim posuđem, zlatom, imutkom, stokom i dragocjenim darovima, osim svih posvetnih darova. ⁷A kralj Kir je dao posuđe Gospodnjega Hrama, što ga je bio odnio iz Jeruzalema Nabukodonozor i stavio ga u hram svog boga. ⁸I to ga dade izdati perzijski kralj Kir preko rizničara Mitredata, koji ga izbroji judejskomu knezu Šešbasaru. ⁹Ovo mu je broj: trideset zlatnih i tisuću srebrnih zdjela, dvadeset i devet noževa, ¹⁰trideset zlatnih čaša, četiri stotine i deset srebrnih čaša druge vrste, tisuću drugoga posuđa, ¹¹svega pet tisuća i četiri stotine zlatnoga i srebrnoga posuđa. Sve to ponese Šešbasar sa sobom kad su bili prognanici povedeni iz Babilona u Jeruzalem.