Hamanova okrutnost prema Judejcima

¹Poslije toga podiže kralj Ahasver Hamana, Hamdatina sina iz Agaga, na najvišu čast i dade mu mjesto nad svima knezovima u svojoj okolini. ²Svi kraljevi činovnici, što su bili na kraljevskom dvoru, prigibali bi koljeno i padali ničice pred Hamanom; jer je tako kralj bio zapovjedio. Ali Mordokaj nije prigibao koljeno i nije padao ničice. ³Tada sluge na kraljevu dvoru rekoše Mordokaju: »Zašto kršiš kraljevu zapovijed?« ⁴Ali ih on ne posluša, premda su mu iz dana u dan govorili. I javiše to Hamanu, da vide vrijedi li Mordokajev izgovor, jer im je on bio rekao, da je Judejac. ⁵Kad Haman vidje, da Mordokaj ne prigiba koljena pred njim i da ne pada ničice, vrlo se razgnjevi. ⁶Ali je mislio da nije vrijedno dizati ruku na samog Mordokaja, jer su mu bili kazali kojemu je narodu Mordokaj pripadao. Tako je Haman nastojao istrijebiti sve Judejce, Mardokajeve zemljake, u cijelom Ahasverovu kraljevstvu. ⁷Prvoga mjeseca, a to je mjesec nisan, dvanaeste godine Ahasverova kraljevanja, bacali su pred Hamanom pur, to jest ždrijeb, od dana i od mjeseca do mjeseca, do dvanaestoga mjeseca, a to je mjesec adar. ⁸Tada reče Haman kralju Ahasveru: »Među narodima po svim zemljama tvojega kraljevstva stanuje razasut, a ipak odvojen narod, čiji su zakoni drukčiji od zakona svakoga drugog naroda, i koji ne izvršava kraljeve zapovijedi. Nije dobro za kralja da tako ostane. ⁹Ako je kralju ugodno, neka se izda pismena zapovijed da se (taj narod) istrijebi. Tada mogu izmjeriti deset tisuća talenata srebra rizničarima, da ih prenesu u kraljevske riznice.« ¹⁰Kralj skine svoj pečatni prsten s ruke i preda ga Hamanu, Hamdatinu sinu iz Agaga, neprijatelju Judejaca. ¹¹Pritom reče kralj Hamanu: »To srebro neka bude tebi a od naroda čini, kako ti je drago!« ¹²Trinaestoga dana prvoga mjeseca dozvaše kraljevske pisare i točno prema Hamanovu naputku napisaše pisma kraljevskim satrapima i namjesnicima pojedinih pokrajina i knezovima pojedinih naroda, i to za svaku pokrajinu njezinim pismom i za svaki narod njegovim jezikom. Pisma su bila sastavljena u ime kralja Ahasvera i ovjerena pečatnim kraljevim prstenom. ¹³Tad razaslaše pisma po glasnicima u sve kraljeve pokrajine. Po njima su se morali svi Judejci, mlado i staro, djeca i žene, u jedan dan, trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca adara, istrijebiti, pobiti i posmicati, a njihovo se imanje moralo zaplijeniti. ¹⁴U pismima se kazalo da se oglasi zapovijed po svim pokrajinama, i da se objavi svim narodima, da budu spremni za onaj dan. ¹⁵Čim je zapovijed bila oglašena u prijestolnici Suzi, zaputiše brzo glasnici po kraljevoj zapovijedi. A kralj i Haman imali su gozbu. Međutim je u gradu Suzi vladala velika zabuna.