Ahasverova gozba

¹Bilo je u dane Ahasvera, onoga Ahasvera koji je vladao od Indije do Etiopije nad sto dvadeset i sedam pokrajina. ²Kad je kralj Ahasver sjedio na svom kraljevskom prijestolju u prijestolnici Suzi, ³treće godine svoga vladanja, priredi gozbu za sve svoje knezove i činovnike, na kojoj se kod njega nađoše vojni zapovjednici Perzijanaca i Medijanaca s vlastelinima i pokrajinskim upraviteljima. ⁴Pritom je pokazivao svoje bogatstvo, svoju kraljevsku slavu, svoju sjajnu veličinu mnogo dana: sto i osamdeset dana. ⁵Kad su bili završili ti dani, priredi kralj za sav narod, koji je bio u Suzi, od velikoga do maloga, sedmodnevnu svečanu gozbu u trijemu vrta koji je ležao do kraljevske palače. ⁶Zavjese od bijela pamuka i ljubičasta skrleta bile su obješene vrpcama od beza i crvena grimiza o srebrne karike na mramornim stupovima. Na podu, koji je bio od alabastera, bijela i tamna mramora i od sedefasta kamena, stajali su zlatom i srebrom izvezeni jastuci za počinak. ⁷Piće se davalo u zlatnim posudama. Svaka je posuda bila različita. Vina je bilo u izobilju, po kraljevoj darežljivosti. ⁸I po kraljevu naputku nikoga se nije smjelo tjerati na piće. Jer je kralj bio zapovjedio svim svojim kućnim upraviteljima da svakome puste na volju.

Vašti pada u nemilost

⁹I kraljica Vašti priredi svečanu gozbu za žene u palači kralja Ahasvera. ¹⁰Sedmoga dana, kad se kralj bio razveselio od vina, zapovjedi on sedmorici dvorana: Mehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, koji su dvorili pred kraljem Ahasverom, ¹¹neka dovedu kraljicu Vašti pred kralja pod kraljevskom krunom, da pokaže narodima i knezovima njezinu ljepotu, jer joj je pojava bila sjajna. ¹²Ali kraljica Vašti ne htjede se pojaviti na kraljevu zapovijed, koju joj donesoše dvorani. Zato se kralj vrlo razgnjevi, i njegov se gnjev raspali u njemu. ¹³Tada kralj upita mudrace, koji su se razumjeli u povijest. Jer je kralj običavao predlagati sve svoje stvari vještacima u zakonu i pravu, ¹⁴koji su mu bili najbliži, a to su bili: Karsena, Šetar, Admata, Taršiš, Mares, Marsena i Memukan, sedam uglednih Perzijanaca i Medijanaca, koji su imali slobodan pristup kralju i prvo mjesto u kraljevstvu. ¹⁵On ih upita: »Kako se mora po zakonu postupati s kraljicom Vaštijom, kad nije učinila što je zapovjedio kralj Ahasver preko dvorana?« ¹⁶Memukan odgovori kralju i knezovima: »Nije samo kralju skrivila kraljica Vašti, nego i svim knezovima i narodima koji stanuju u pokrajinama kralja Ahasvera. ¹⁷Za ponašanje kraljičino doznat će sve žene, i one će prezirati svoje muževe kad se bude pripovijedalo: Kralj je Ahasver zapovjedio kraljici Vašti, da dođe pred njega, a ona nije došla. ¹⁸Od onoga će se dana perzijske i medijske kneginje, koje čuju kako se ponijela kraljica, jednako ponašati prema svim kraljevim knezovima. Tako ne će biti kraja prkosu i svađi. ¹⁹Ako je ugodno kralju, neka izda nepromjenljivu kraljevskvu odredbu i neka je unese u zakonik Perzijanaca i Medijanaca: Vašti se ne smije više pojaviti pred kraljem Ahasverom. Njezinu čast kraljice daje kralj drugoj, koja je bolja od nje. ²⁰Kad se onda ta kraljeva odredba razglasi po svemu tako prostranom njegovu kraljevstvu, tada će sve žene plemenitaške i pučanke iskazivati dužnu čast svojim muževima.« ²¹Taj se prijedlog svidje se kralju i knezovima, i kralj učini po Memukanovu savjetu. ²²On razasla pisma po svim kraljevskim pokrajinama, i to u svaku pokrajinu posebnim pismom i svakomu narodu njegovim jezikom: »Svaki muž mora biti gospodar u svojoj kući, pa govorio bilo koji jezik.«