David želi graditi hram, ali dobiva obećanje da će njegov sin sagraditi hram

¹Kad se kralj bio uselio u svoju palaču i Gospodin mu pribavio mir od svih njegovih okolnih neprijatelja, ²reče kralj proroku Natanu: »Evo, ja stojim u palači od cedra, a kovčeg Božji stoji pod šatorskim pokrovom.« ³Natan odgovori kralju: »Izvedi sve što ti je u srcu! Jer je Gospodin s tobom.« ⁴Ali još iste noći dođe riječ Gospodnja Natanu: ⁵»Idi i reci mojemu sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: Zar mi hoćeš graditi palaču da u njoj stanujem? ⁶A ja nisam nikada stanovao u palači od vremena kad izvedoh sinove Izraelove iz Egipta do današnjega dana. Štoviše, okolo sam putovao i stanovao u šatoru. ⁷Jesam li, dok sam među svim Izraelcima okolo hodio, nekom od Izraelovih sudaca kojima zapovjedih da pasu moj narod Izraela, ikada rekao: Zašto mi ne sagradiste palaču od cedra? ⁸Zato reci sada mojemu sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin nad vojskama: Ja te uzeh s paše iza stada, da budeš knez mom narodu Izraelu. ⁹Bio sam s tobom kod svega što si poduzimao, i uništio sam ispred tebe sve tvoje neprijatelje. Ja ću ti steći veliko ime, kakvo ga imaju samo najveći na zemlji. ¹⁰Ja ću odrediti mjesto svom narodu Izraelu i tamo ga postaviti, da mirno stanuje na svom mjestu i da se više ne uznemiruje. Silnici ga ne će više mučiti kao prije, ¹¹od onoga vremena kad postavih suce nad svojim narodom Izraelom. Ja ću ti pribaviti mir pred tvojim neprijateljima. Gospodin ti javlja da će ti Gospodin sagraditi kuću. ¹²Kad se navrše tvoji dani i počineš kod svojih otaca, odredit ću tvojega tjelesnog sina tvojim nasljednikom i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. ¹³On će sagraditi kuću mome imenu, i ja ću učvrstiti njegovo kraljevsko prijestolje za sva vremena. ¹⁴Ja ću mu biti otac, on neka mi bude sin! Ogriješi li se, kaznit ću ga ljudskim prutom i udarcima, kako ih zadaju ljudi. ¹⁵Ali moja se naklonost ne će nikada odvratiti od njega, kao što sam je uklonio od Šaula, kojega uklonih od tebe. ¹⁶Tvoja kuća i tvoje kraljevstvo stajat će pred tobom dovijeka. Tvoje će prijestolje stajati tvrdo dovijeka!«

David zahvaljuje Bogu

¹⁷Kad je Natan, nakon svih tih riječi i te objave govorio s Davidom, ¹⁸on, kralj David, pade pred Gospodinom i pomoli se: »Tko sam ja, svemogući Gospodine? Što je moja kuća da si me dovle doveo? ¹⁹I nije ti to još bilo dosta, svemogući Gospodine! Ti si čak kući svojega sluge dao obećanje za daleka vremena. Ti si postupao sa mnom kao s velikim čovjekom, svemogući Gospodine! ²⁰Što da ti još David kaže? Ta ti znaš svojega slugu, svemogući Gospodine! ²¹Radi svoje riječi i po svom srcu učinio si sve to veliko i svojemu sluzi dao objavu. ²²Zato si tako velik, Gospodine i Bože! Nitko ti nije jednak. Osim tebe nema Boga po svemu što čusmo. ²³Gdje je narod na zemlji kao tvoj narod Izrael zbog kojega je Bog došao, da ga kao narod sebi iskupi, da mu steče ime, da za nas izvede velika i čudesna djela, da ispred tvojega naroda, što si ga izbavio iz Egipta, protjera narode i njihove bogove? ²⁴Ti si sebi odredio svoj narod Izraela za sva vremena kao narod, i ti si, Gospodine, postao njihov Bog. ²⁵Pa daj, Gospodine i Bože, da se obećanje što si ga dao svom sluzi i njegovoj kući ispuni za sva vremena, i učini što si rekao! ²⁶Tada će biti tvoje ime veliko dovijeka, i govorit će se: Gospodin nad vojskama jest Bog Izraelov, i kuća tvojega sluge Davida stajat će pred tobom. ²⁷Jer si ti Gospodin nad vojskama, Bog Izraelov, objavio svom sluzi: Sagradit ću ti kuće. Zato se tvoj sluga usudio da ti upravi ovu molitvu. ²⁸Tako, svemogući Gospodine, ti si Bog, i riječi su tvoje istina. Kad si svojemu sluzi dao to sjajno obećanje, ²⁹budi dakle voljan i blagoslovi kuću svojega sluge da postoji pred tobom dovijeka! Jer ti si, svemogući Gospodine, to obećao. Pa neka tvojim blagoslovom bude blagoslovljena kuća tvojega sluge dovijeka!«