Davidova posljednja pjesma

¹Ovo su posljednje riječi Davidove, izjava Davida, sina Jišajeva, izjava čovjeka koji je bio uzvišen visoko, pomazanika Boga Jakovljeva, koji je pjevao pjesme Izraelove: ²»Duh Gospodnji šaptao mi je. Na mojemu je jeziku još riječ njegova. ³Govorio je Bog Izraelov, govorila je meni stijena Izraelova: Tko pravedno vlada ljudima, koga u vladanju vodi strah Božji, ⁴on je svjetlo jutarnje kad sunce ograne, a nikakav oblak ne pomućuje ranu svjetlost. U sjaju sunčanom, nakon kiše, mlada trava niče iz zemlje. ⁵Tako zaista stoji moja kuća prema Bogu: vječan zavjet sklopio je on sa mnom, uređen u svemu i dobro čuvan. Svaku moju želju i svaku moju čežnju on pušta, da zaista uspije. ⁶Kao iščupano trnje svi su zlikovci: nitko ih se zato ne dotiče. ⁷Tko se na njih namjeri prihvati se za željezo i koplje, i praskajući oni planu u žeravici.«

Davidovi junaci

⁸Ovo su imena junaka Davidovih: Hakmonac Išbaal, prvi među trojicom. On zavitla svoje koplje i ubije osam stotina odjednom. ⁹Za njim dolazi između tri junaka Ahoašanin Eleazar, Dodonov sin. On je bio s Davidom u Pas Daminu, kad se tamo skupiše Filistejci na boj. Kad se Izraelci povukoše, ¹⁰on je bio ostao i tukao je Filistejce, dok mu su ruka nije umorila i ukočila. Tako dade Gospodin u onaj dan sjajnu pobjedu. Ljudi se vratiše i pođoše za njim, ali samo zato da pokupe plijen. ¹¹Za njim dolazi Ararac Šama, Elin sin. Jednom su se skupili Filistejci u Lehiju. Tamo je bio komad zemlje s lećom. A kad su ljudi bježali od Filistejaca, ¹²stade on nasred polja, obrani ga i pobi Filistejce. Tako dade Gospodin veliku pobjedu. ¹³Jedanput siđoše ta tri najodličnija između tridesetorice u vrijeme žetve k Davidu u pećinu Adulam, kad se četa Filistejaca utaborila u Refaimskoj dolini. ¹⁴David je upravo bio u tvrđavi. A u Betlehemu je onda bila filistejska straža. ¹⁵I kad je David zaželio: »Tko bi mi donio vode da pijem iz studenca na vratima Betlehema?«, ¹⁶onda ona tri junaka prodriješe kroz tabor Filistejaca, zahvatiše vode iz studenca na vratima Betlehema i donesoše Davidu. Ali je on ne htjede piti, nego je proli u čast Gospodinu ¹⁷i reče: »Ne daj mi, Gospodine, da takvo što učinim! Pa to je krv ljudi koji prodriješe u životnoj opasnosti!« Zato ne htjede piti. To učiniše ta tri junaka: ¹⁸Abišaj, Joabov brat, sin Sarvijin, bio je glavar tridesetorici. On zavitla svoje koplje na tri stotine i pobi ih. Kod one je trojice uživao ugled. ¹⁹On se isticao među tridesetoricom i postao im je vođa, ali onu trojicu nije mogao dostići. ²⁰Benaja, Jojadin sin, iz Kabseela, bio je hrabar čovjek, velik na djelima. On pogubi oba Ariela iz Moaba. Također je, dolje kod jednog studenca, ubio lava, kad je bio pao snijeg. ²¹Ubio je i jednoga Egipćanina gorostasne visine. Premda je Egipćanin imao u ruci koplje, on iziđe na nj sa štapom, istrgne Egipćaninu koplje iz ruke i ubije ga njegovim vlastitim kopljem. ²²To učini Benaja, Jojadin sin. Kod trojice junaka uživao je velik ugled. ²³Bio je slavniji od tridesetorice, ali onu trojicu nije stigao. David ga je postavio na čelo tjelesne straže. ²⁴Među tridesetoricom bili su Joabov brat Asahel, Elhanan iz Betlehema, sin Dodonov, ²⁵Šama iz Haroda, Elika iz Haroda, ²⁶Heles iz Peleta, Ira, Ikešev sin iz Tekoe, ²⁷Abiezer iz Anatota, Sibekaj iz Huše, ²⁸Salmon iz Ahoha, Mahraj iz Netofe, ²⁹Heled, Baanin sin, iz Netofe, Itaj, Ribajev sin, iz Gibeje u plemenu Benjaminovu, ³⁰Benaja iz Pireatona, Hidaj iz potoka Gaaše, ³¹Abibaal iz Bet Haarabe, Azmavet iz Bahurima, ³²Eljahba iz Šaalbona, sin Jašenov, Jonatan, ³³Šama iz Harara, Ajiam, Šararov sin iz Arara, ³⁴Elifelet, sin Ahasbajev, iz Bet Maake, Eliam, sin Ahitoelov iz Gilona, ³⁵Hesraj iz Karmela, Paaraj iz Araba, ³⁶Jigeal, sin Natana iz Sobe, Bani iz Gada, ³⁷Selek iz Amona, Nahraj iz Beerota, koji je nosio oružje Joabu, Sarvijinu sinu, ³⁸Ira iz Jatira, Gareb iz Jatira, ³⁹Urija, Hetit: zajedno trideset i sedam.