Salomonova velika molitva

¹Tada reče Salomon: »Gospodin je rekao da će stanovati u mraku. ²I ja sagradih tebi kuću za stan, mjesto da u njemu stanuješ na vječna vremena.« ³Tada se okrenu kralj i blagoslovi svu narodnu općinu Izraelaca, a sva je općina Izraelovih sinova stajala. ⁴On reče: »Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Izraelov, koji je eto zaista ispunio obećanje što ga je svojim ustima dao mojemu ocu Davidu kad je rekao: ⁵Od vremena kad sam izveo iz Egipta svoj narod Izraela, ne izabrah grada ni iz kojega Izraelova plemena da se tamo sagradi Hram, u kojemu bi stanovalo moje ime. I nikoga ne izabrah da bi vladao nad mojim narodom Izraelom. ⁶Sada sam odabrao Jeruzalem da u njemu prebiva moje ime, a Davida da ga postavim za vladara svome narodu Izraelu. ⁷I bio je, doduše, naumio moj otac David sagraditi Hram imenu Gospodina, Boga Izraelova. ⁸Ali Gospodin reče mojemu ocu Davidu: Dobro si učinio što si naumio sagraditi Hram mom imenu. ⁹Ali ne ćeš ti sagraditi taj Hram, nego tvoj sin koji će ti se roditi; on će sagraditi Hram mom imenu. ¹⁰I eto, Gospodin ispuni obećanje što ga je dao: ja stupih na mjesto svojega oca Davida i sjedoh na Izraelovo prijestolje kako to obeća Gospodin, i sagradih Hram imenu Gospodina, Boga Izraelova. ¹¹Namjestih tamo kovčeg u kojem je Gospodnji savez, što ga je sklopio s Izraelovim sinovima.« ¹²Potom stupi Salomon pred svom Izraelovom općinom pred Gospodnji žrtvenik i raširi svoje ruke. ¹³Salomon je, naime, bio dao napraviti podnožje od mjedi i stavio ga nasred hramskoga trijema, pet lakata dugo, pet široko i tri visoko. I stade na nj i klekne na koljena pred svom Izraelovom općinom, raširi svoje ruke prema nebu ¹⁴i pomoli se: »Gospodine, Bože Izraelov! Nijedan bog gore u nebu i dolje na zemlji nije ti jednak: čuvaš savez i milost svojim slugama, koji hode pred tobom čitavim srcem. ¹⁵Ti si svojemu sluzi, mojemu ocu Davidu, ispunio što si mu bio obećao. Što si izrekao svojim ustima, to si ispunio djelom, kako dokazuje ovaj dan. ¹⁶A sada, Gospodine, Bože Izraelov, drži svojem sluzi, mojemu ocu Davidu, i obećanje što si mu ga dao kad si rekao: Koliko je do mene ne će ti nikada nestati čovjeka koji bi sjedio na Izraelovu prijestolju! Samo tvoji potomci moraju svoje ponašanje učiniti takvim da bude po mojemu zakonu, kao što si ti hodio preda mnom. ¹⁷Sada dakle, Gospodine, Bože Izraelov, daj da se obistini tvoje obećanje, što si ga dao svojemu sluzi Davidu! ¹⁸A hoće li doista Bog stanovati na zemlji među ljudima? Eto, nebo i najviša nebesa ne mogu te obuhvatiti – koliko manje ova kuća koju sagradih. ¹⁹Ali obazri se na molitvu svog sluge i na njegov vapaj, Gospodine, Bože moj: Čuj zaziv i molitvu koju ti upravlja tvoj sluga! ²⁰Daj da tvoje oči budu otvorene nad ovom kućom danju i noću, nad mjestom za koje si obećao: Moje će ime tamo stanovati! Čuj molitvu koju će na ovom mjestu obavljati tvoj sluga! ²¹Čuj vapaj svojega sluge i svojega naroda Izraela kada se god mole na ovom mjestu. Usliši ga na mjestu gdje sjediš na prijestolju, u nebu, usliši ga i oprosti! ²²Ako se netko ogriješi o svojega bližnjega i njemu se naloži zakletva kojom se treba zakleti, i on se pokaže sa zakletvom pred tvojim žrtvenikom u ovoj kući, ²³onda ti čuj u nebu i zahvati i pribavi pravicu svojim slugama. Krivca osudi vraćajući njegova djela na njegovu glavu, a nedužnoga oslobodi postupajući s njim po njegovoj nedužnosti! ²⁴Ako tvoj narod Izrael potuče neprijatelj, jer se narod ogriješio o tebe, ali se opet obrati k tebi i slavi tvoje ime, i u ovoj se kući moli, i vapi k tebi, ²⁵onda ti čuj to u nebu, oprosti grijehe svojemu narodu Izraelu i dovedi ih natrag u zemlju koju si dao njihovim ocima. ²⁶Ako se zatvorilo nebo, tako da ne pada dažd jer su se ogriješili o tebe, i oni se mole na ovom mjestu, i slave tvoje ime, i obrate se od svojih grijeha, jer si ih ponizio, ²⁷onda ti čuj to u nebu, oprosti grijehe svojim slugama i svojemu narodu Izraelu, upravi ih na pravi put, kojim trebaju ići, i pusti dažd na svoju zemlju, koju si dao svojemu narodu u baštinu! ²⁸Ako nastane glad u zemlji, ako zavlada kuga, suša i rđa, skakavci i gusjenice, ako je neprijatelj pritisne u kojem od njezinih mjesta, ako je pohodi bilo kakvo zlo ili bolest: ²⁹svaku molitvu, svaki vapaj, što tada bilo koji pojedinac ili sav tvoj narod Izrael izgovori, ako svatko osjeća bol u svojem srcu i raširi ruke prema ovoj kući, ³⁰onda ti to čuj u nebu na mjestu gdje sjediš na prijestolju, i oprosti, i podaj svakome po svemu njegovu životu, jer ti znaš njegovo srce! Jer ti jedini prozireš srce sve djece čovječje, ³¹da te se uvijek boje i hode tvojim putovima, dokle god žive u zemlji koju si dao našim ocima. ³²Ali i stranca koji ne pripada tvojemu narodu Izraelu, nego iz daleke zemlje dođe zbog tvojega svetog imena i zbog tvoje jake ruke i tvoje mišice podignute; kad on dakle dođe i pomoli se u ovoj kući, ³³onda ga ti čuj u nebu na mjestu gdje sjediš na prijestolju, i učini sve za što te zaziva stranac, da svi narodi na zemlji upoznaju tvoje ime, da te štuju kao tvoj narod Izrael i da doznaju da je ovaj Hram, što su ti ga sagradili, prozvan po tvojem imenu! ³⁴Ako tvoj narod iziđe na vojsku protiv svojih neprijatelja putem kojim ga pošalješ, i pomoli se tebi prema ovome gradu koji si izabrao, prema Hramu koji sam sagradio tvojemu imenu, ³⁵onda ti čuj u nebu njegovu molitvu i njegov vapaj i daj mu pobjedu. ³⁶Ako su se ogriješili o tebe – jer nema čovjeka koji ne griješi – i ti se razljutiš na njih i predaš ih neprijatelju, tako da ih njihovi tlačitelji zarobe i odvedu u neprijateljsku zemlju, daleko ili blizu, ³⁷i ako se tad oni dozovu u zemlji u kojoj su zarobljeni, obrate se i zavape k tebi u zemlji svoga sužanjstva i priznaju: Sagriješismo i zlo učinismo, bezbožni smo bili: ³⁸ako se, dakle, svim srcem i svom dušom obrate k tebi u zemlji svojih neprijatelja, koji ih odvedoše, i pomole se prema zemlji koju si dao njihovim ocima, prema gradu koji si izabrao, i prema Hramu koji sam sagradio tvom imenu, ³⁹onda ti usliši njihovu molitvu i njihov vapaj u nebu na mjestu gdje sjediš na prijestolju, i pribavi im pravicu! Oprosti tada svojemu narodu što je sagriješio protiv tebe! ⁴⁰Tako, Bože moj, neka budu tvoje oči otvorene i tvoje uši prignute na molitvu na ovom mjestu! ⁴¹I tako, Gospodine, Bože moj, podigni se prema svom počivalištu, ti sâm i tvoj silni kovčeg! Neka su tvoji svećenici, Gospodine, Bože moj, odjeveni u spasenje, i tvoji pobožnici neka se obraduju u sreći! ⁴²Gospodine, Bože moj, ne odbaci svog pomazanika! Spomeni se onih milosti što si ih obećao svojemu sluzi Davidu.«