¹Potom je Jošija svetkovao u Jeruzalemu blagdan Pashe u čast Gospodinu. Četrnaestoga dana prvoga mjeseca klali su Pashu. ²On postavi svećenike u njihove službe i potaknu ih da služe u Gospodnjem Hramu. ³Levitima, koji su trebali učiti sav Izraelov narod i koji su bili posvećeni Gospodinu, reče: »Donesite sveti kovčeg u Hram koji sagradi Salomon, Davidov sin, Izraelov kralj! Ne trebate ga više nositi na ramenima. Služite sada Gospodinu, svojemu Bogu, i njegovu narodu Izraelu! ⁴Budite spremni po svojim obiteljima i redovima, kako su propisali David, Izraelov kralj, i njegov sin Salomon! ⁵Postavite se u Svetištu po obiteljima svojih zemljaka, ljudi iz naroda, i to za svaku obitelj jedan dio levitske obitelji! ⁶Nato zakoljite Pashu i posvetite se i pripravite ga za svoje zemljake! A pri tom postupajte po uputi što ju je dao Gospodin preko Mojsija!« ⁷Jošija dade ljudima iz naroda sitne stoke, naime janjaca i jarića – sve za pashalne žrtve svim prisutnima, na broj trideset tisuća – zatim tri tisuće goveda, to sve od kraljevskoga posjeda. ⁸I vrhovni njegovi činovnici dadoše dragovoljno darove narodu, svećenicima i levitima. Tako su darovali Hilkija, Zaharija i Jehiel, predstojnici Božjega Hrama, svećenicima za pashalne žrtve dvije tisuće i šest stotina janjaca i tri stotine goveda. ⁹Konanija i njegova braća Šemaja i Netanel, zatim Hašabja, Jehiel i Jozabad, predstojnici levita, dadoše levitima za pashalne žrtve dar od pet tisuća janjaca i pet stotina goveda. ¹⁰Služba je bila uređena ovako: svećenici su stupili na svoje mjesto, tako isto leviti po svojim odjelima, kako je bio zapovjedio kralj. ¹¹Tada su klali Pashu. Svećenici bi škropili krvlju primajući iz ruke levita. Oni su tada derali kožu. ¹²Odvojili bi dijelove određene za žrtvu paljenicu, da ih daju skupinama obitelji iz naroda, te ih one prinesu Gospodinu, kako je propisano u Mojsijevoj knjizi. Isto su tako postupali s govedima. ¹³Tada su pekli Pashu na ognju, po propisu, kuhali su svete darove u loncima, kotlovima i zdjelama i donosili ih brzo svim ljudima iz naroda. ¹⁴Potom su zgotovili sebi i svećenicima; jer su svećenici, Aronovi potomci, imali posla oko prinošenja žrtava paljenica do u noć. Zato bi leviti zgotovili sebi i svećenicima, Aronovim potomcima. ¹⁵Pjevači, Asafovi potomci, stajali su na svojim mjestima što su ih zauzeli po Davidovoj, Asafovoj i Hemanovoj zapovijedi i zapovijedi Jedutuna, kraljeva vidioca, i vratari na pojedinim vratima. Oni nisu trebali ostavljati svoju službu, jer bi im zgotovili njihovi suplemenici, leviti. ¹⁶Tako je bila uređena sva Gospodnja služba u onaj dan kada je trebalo držati Pashu i na Gospodnjem žrtveniku prinijeti žrtve paljenice po zapovijedi kralja Jošije. ¹⁷I tako su tada svetkovali Izraelovi sinovi, koji su bili prisutni, sedam dana Pashe i blagdan Beskvasnih kruhova. ¹⁸Od vremena proroka Samuela nije se bio više u Izraelu svetkovao takav blagdan Pashe. Nijedan od Izraelovih kraljeva nije bio priredio takav blagdan Pashe, kao što ga je svetkovao Jošija sa svećenicima i levitima i sa svim Judom i s Izraelovim sinovima, što ih se bilo našlo, i sa stanovnicima Jeruzalema. ¹⁹U osamnaestoj godini Jošijina vladanja bila se svetkovala Pasha. ²⁰Kad je Jošija bio opet uredio Hram, dođe poslije svega toga egipatski kralj Neko, da zametne bitku kod Karkemiša na Eufratu. Jošija iziđe preda nj. ²¹A on posla k njemu poslanike i poruči mu: »Što ja imam s tobom, Judin kralju? Ne idem ja danas na tebe, nego na bojno mjesto s kojim sam zaraćen, i Bog mi je zapovjedio da požurim. Okani se djela protiv Boga koji je sa mnom, da te ne uništi!« ²²Ali se Jošija ne odvrati od njega, nego iziđe da ga napadne. Ne posluša Nekovih riječi, koje su dolazile iz Božjih usta, nego dođe kako bi se borio u ravnici kod Megida. ²³Ali strijelci pogodiše kralja Jošiju, i kralj povika svojim slugama: »Izvedite me odavde, jer sam teško ranjen!« ²⁴Njegove ga sluge podigoše s ratnih kola, izvezoše ga u drugim kolima i dovedoše ga u Jeruzalem. On umre i bi pokopan u grobovima svojih otaca. Za njim su tugovali sav Juda i Jeruzalem. ²⁵Jeremija ispjeva tužaljku za Jošijom, i svi pjevači i pjevačice spominju otad Jošiju u svojim tužbalicama, do dana današnjega. One se udomiše u Izraelu. Napisane su u Tužaljkama. ²⁶Ostala Jošijina povijest, i njegova pobožna djela, izvedena prema propisu Gospodnjega zakona, ²⁷njegova i prijašnja i kasnija povijest, zapisani su u knjizi o Izraelovim i Judinim kraljevima.