Abijino vladanje

¹U osamnaestoj godini Jeroboamova kraljevanja postade Abija kralj nad Judom. ²On je vladao tri godine u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Mikaja, kći Uriela iz Gabe. Između Abije i Jeroboama izbio je rat. ³Abija otvori boj s vojskom hrabrih ratnika u kojoj je bilo četiri stotine tisuća izabranih ljudi. Jeroboam se postavi u bojni red prema njemu s osam stotina tisuća izabranih, hrabrih ljudi. ⁴Tada stade Abija gore na brdo Semarim, što leži u Efrajimovoj gori i povika: »Čujte me, Jeroboame i svi Izraelovi sinovi! ⁵Zar doista niste morali znati da je Gospodin, Bog Izraelov, predao kraljevstvo nad Izraelom na vječna vremena Davidu i njegovim potomcima na temelju posoljenoga zavjeta? ⁶Ali Jeroboam, Nebatov sin, sluga Salomona, Davidova sina, ustade i pobuni se protiv svoga Gospodara, ⁷pa se skupiše oko njega ljudi tašti i nevaljalci i Roboama, Salomonova sina, posve staviše pod svoju vlast. Jer je Roboam bio premlad i nije bio samostalan da bi im se mogao oduprijeti. ⁸I vi sad mislite da se možete oprijeti Gospodnjemu kraljevstvu, koje je u rukama Davidovih potomaka, jer vas je mnogo i imate kod sebe zlatne telce, koje vam je Jeroboam dao napraviti za bogove. ⁹Niste li otjerali Gospodnje svećenike, Aronove potomke, i levite i postavili sebi svećenike kao narodi drugih zemalja? Svaki koji je došao s juncem ili sa sedam ovnova, da se posveti, postao je svećenik onima koji nisu bogovi. ¹⁰Ali naš Bog jest Gospodin. Mi nismo otpali od njega, a kao svećenici služe Gospodinu Aronovi potomci, i leviti obavljaju službu. ¹¹Oni prinose Gospodinu jutrom i večerom žrtve paljenice i miomirisan kâd, stavljaju kruhove postavljene na stol od čistoga zlata i pale svake večeri zlatni svijećnjak sa žišcima. Jer mi držimo zakon Gospodina, svojega Boga. A vi ga ostaviste. ¹²Čujte, s nama je na čelu Bog i njegovi svećenici s glasnim trubama, da zatrube protiv vas. Sinovi Izraelovi! Ne borite se protiv Gospodina, Boga svojih otaca! Jer ne ćete imati uspjeha.« ¹³Ali Jeroboam povede zasjedu da im dođu iza leđa. Tako su Judejcima jedni bili sprijeda, a s leđa im je bila zasjeda. ¹⁴I kad se Judejci obazreše, a ono boj i sprijeda i straga. Oni zazvaše Gospodina. Svećenici zatrubiše, i Judejci podigoše ratnu viku. ¹⁵Kad Judejci podigoše ratnu viku, razbi Bog Jeroboama i sav Izrael među Abijom i Judom. ¹⁶Izraelovi sinovi pobjegoše od Judejaca, kojima ih Bog dade u ruke. ¹⁷Abija i njegovi ljudi nanesoše im težak poraz. Pet stotina tisuća odabranih ljudi pade od Izraela. ¹⁸Tako su onda bili poniženi Izraelovi sinovi, a Judejci se osnažiše, jer su se bili oslonili na Gospodina, Boga svojih otaca. ¹⁹Abija je progonio Jeroboama i oduzeo mu više gradova, naime Betel, Ješanu i Efron s njihovim selima. ²⁰Jeroboam se, dok je živio Abija, više nije oporavo. Gospodin ga udari pa umre. ²¹A Abija postade moćan. On sebi uze četrnaest žena. One mu rodiše dvadeset i dva sina i šesnaest kćeri. ²²Ostala Abijina povijest, djela koja je poduzimao, sve je to zapisano u zapisima proroka Adona. ²³Kad je Abija bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u Davidovu gradu. Umjesto njega postade kralj njegov sin Asa. Za njegova vremena imala je zemlja mir deset godina.