Danielovo izbavljenje iz lavlje jame

¹I Medijanac Darije zadobije kraljevstvo u dobi od šezdeset i dvije godine. ²Svidjelo se Dariju da postavi nad kraljevstvom sto i dvadeset satrapa, koji su se razdijelili nad svim kraljevstvom, ³i nad njima tri vrhovna predstojnika, kojima je pripadao i Daniel. Njima su satrapi trebali polagati račune, da ne bi kralj trpio štete u porezu. ⁴Daniel se odlikovao iznad drugih vrhovnih činovnika i satrapa jer je u njemu djelovao viši duh. Kralj je pomišljao na to da ga postavi nad svim svojim kraljevstvom. ⁵Tada su vrhovni činovnici i satrapi gledali da nađu bilo kakav povod za tužbu protiv Daniela u njegovoj službi. Ali nisu mogli otkriti nikakav povod ni pogrešku, jer je bio vjeran, i nije mu se mogla dokazati nikakva krivnja ili mana. ⁶Tada su oni ljudi rekli: »Ne ćemo naći na tome Danielu nikakva povoda za tužbu, osim ako ga ne nađemo na njemu zbog zakona njegova Boga.« ⁷Zato navališe na kralja vrhovni činovnici i satrapi i rekoše mu: »Kralju Darije, da si živ dovijeka! ⁸Svi vrhovni činovnici u kraljevstvu, predstojnici i satrapi, savjetnici i zapovjednici složni su u tome, da se izda kraljevska zapovijed i odredi oštra zabrana, po kojoj se svaki koji za trideset dana upravi koju molbu bilo kojem bogu ili čovjeku osim tebi, kralju, mora baciti u lavlju jamu. ⁹Dakle, kralju, potvrdi taj zaključak i potpiši pismo, da se ne može promijeniti po neporecivom medijsko-perzijskom zakonu!« ¹⁰Nato potpisa kralj Darije pismo sa zabranom. ¹¹Kad je Daniel čuo da je pismo potpisano, ode u svoju kuću, gdje je u svojoj gornjoj sobi imao otvore prozora prema Jeruzalemu. Tri puta na dan padao je na koljena, obavljao je molitvu i slavio svojega Boga, kao što je bio činio i prije. ¹²Jednoga dana pohitješe tamo oni ljudi i nađoše Daniela kako se moli i vapi svojemu Bogu. ¹³I odoše kralju, i upitaše za kraljevsku zabranu: »Nisi li potpisao zabranu po kojoj se svaki koji za trideset dana upravi bilo kakvu molbu bilo kojem bogu ili čovjeku osim tebi, kralju, mora baciti u lavlju jamu?« Kralj odgovori: »Tako je po neporecivom medijsko-perzijskom zakonu.« ¹⁴Tada oni odvratiše kralju: »Daniel, jedan od judejskih zarobljenika, ne haje za te, kralju, ni za zabranu koju si potpisao, nego obavlja tri puta na dan svoju molitvu.« ¹⁵Kad je kralj to čuo, vrlo se ražalosti i pomisli na to kako bi izbavio Daniela. Trudio se do zalaska sunca da ga oslobodi. ¹⁶Ali navališe oni ljudi na kralja i rekoše mu: »Pomisli, kralju, da postoji medijsko-perzijski zakon po kojem se svaka zabrana i zapovijed, koju je kralj izdao, ne mijenja!« ¹⁷Tada dade kralj zapovijed. I dovedoše Daniela, i baciše ga u lavlju jamu. Kralj još reče Danielu: »Tvoj Bog, kojemu tako postojano služiš, neka te izbavi!« ¹⁸Tada donesoše kamen i staviše ga na otvor jame. Kralj ga zapečati svojim prstenom i prstenima svojih velikaša, da se ne može ništa poduzeti Danielu u prilog. ¹⁹Potom se kralj povuče u svoju palaču i provede noć u postu, i ne dopusti da mu se unesu jela. Ipak ga ostavi san. ²⁰Rano ujutro, čim se razdanilo, ustade kralj i ode brže k lavljoj jami. ²¹Kad se približi jami, pozove Daniela žalosnim glasom. Kralj reče Danielu: »Daniele, slugo živoga Boga, je li te tvoj Bog, kojemu tako postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?« ²²Daniel odgovori kralju: »Kralju, da si živ dovijeka! ²³Moj je Bog poslao svog anđela. On je zatvorio čeljust lavovima. Oni mi nisu ništa naudili, jer sam pred njim (Bogom) nedužan. I protiv tebe, kralju, nisam učinio nikakve nepravde.« ²⁴Tada se kralj vrlo obradova i zapovjedi da izvade Daniela iz jame. Kad su bili izvadili Daniela iz jame, ne nađoše na njemu ni najmanje ozljede, jer se bio pouzdao u svojega Boga. ²⁵A one ljude, koji su bili optužili Daniela, dovedoše na kraljevu zapovijed i baciše ih u lavlju jamu s njihovom djecom i sa ženama. Prije nego su bili došli na dno jame navališe na njih lavovi i smrskaše im sve kosti. ²⁶Potom izda kralj Darije svim narodima, plemenima i jezicima, što stanuju po svoj zemlji, ovo pismo: »Sreća vam sve veća i veća! ²⁷Ovim izlazi od mene zapovijed da se u svem području moje vlasti mora svaki bojati i plašiti Danielova Boga. Jer je on živi Bog, koji ostaje dovijeka. Kraljevstvo se njegovo ne obara, nikada. Njegova vlast nema kraja. ²⁸On izbavlja i spašava, čini znake i čudesa na nebu i na zemlji. On je izbavio Daniela od sile lavova.« ²⁹Danielu je bilo dobro za Darijeva kraljevanja kao i za perzijskoga kralja Kira.