Zakon o ženidbi djevojaka s pravom baštinstva

¹Tada pristupiše starješine iz obitelji sinova Gileada, sina Makira, sina Manašeova, od plemena sinova Josipovih. Oni iznesoše pred Mojsija i knezove, izraelske plemenske glavare, ²ovu molbu: »Gospodin je tebi, gospodaru, zapovjedio da sinovima Izraelovim daš zemlju ždrijebom u baštinu. Također je tebi, gospodaru, bilo naloženo od Gospodina da daš baštinu našega brata Selofhada njegovim kćerima. ³Ako se sad one udaju za koga iz drugoga plemena sinova Izraelovih, onda će se vlasništvo njihovo otkinuti od naše očinske baštine i dodat će se baštini onoga plemena u koje se udaju. Tako će se baština što pripadne nama okrnjiti. ⁴Kad onda bude jubilejska godina sinovima Izraelovim, njihova će se baština sjediniti s baštinom onoga plemena u koje se budu udale. Ali od baštine našega očinskog plemena otkinut će se njihova baština.« ⁵Mojsije nato dade sinovima Izraelovim, po zapovijedi Gospodnjoj, ovaj naputak: »Pleme sinova Josipovih ima pravo. ⁶Za Selofhadove kćeri odredi Gospodin ovo: Neka se udaju za koga hoće! Ali smiju se udati samo u obitelji svojega očinskog plemena, ⁷da ne prijeđe baština sinova Izraelovih od jednoga plemena na drugo. Jer svi sinovi Izraelovi moraju dobiti baštinu svojega očinskog plemena. ⁸Zato se moraju sve djevojke kojima dopadne baština u kojem izraelskom plemenu udati za koga iz roda svojega očinskog plemena, da sinovi Izraelovi održe očinsku baštinu ⁹i da baština ne prijeđe od jednoga plemena na drugo; jer svako pleme sinova Izraelovih treba dobiti svoju baštinu.« ¹⁰Kako je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju, tako učiniše Selofhadove kćeri. ¹¹Jer Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, Selofhadove kćeri, udaše se za sinove svojih stričeva. ¹²Udaše se dakle u rod sinova Manašea, Josipova sina. Tako ostade njihova baština u plemenu kojemu je pripadala obitelj njihova oca. ¹³To su zapovijedi i pravne odredbe što ih Gospodin dade preko Mojsija sinovima Izraelovim na moapskim poljanama na Jordanu, naprema Jerihonu.