Smrt Mirjamina. Voda iz stijene

¹Sva izraelska općina stiže u pustinju Sin prvoga mjeseca, i narod se nastani u Kadešu. Tamo umre Mirjam i bi ondje pokopana. ²No budući da općina nije imala vode, sabra se protiv Mojsija i Arona. ³Narod se prepirao s Mojsijem i vikao: »Ah, da smo i izginuli kad je Gospodin poubijao našu braću! ⁴Zašto dovedoste Gospodnju općinu u ovu pustinju, gdje moramo izginuti sa svojom stokom? ⁵Zašto nas izvedoste iz Egipta i dovedoste nas u ovaj tužni kraj, gdje ne rađa ni žito, ni smokva, ni grožđe, ni mogranj jabuka i gdje nema ni vode za piće?« ⁶Mojsije i Aron umakoše ispred općine k ulazu u Šator svjedočanstva i padoše ničice na svoje lice. Tada im se pokaza slava Gospodnja ⁷i Gospodin zapovjedi Mojsiju: ⁸»Uzmi štap, saberi općinu, ti i tvoj brat Aron! Zapovjedite stijeni pred njihovim očima i ona će dati vodu. Izvedi im vodu iz stijene i napoji tako općinu i njihovu stoku!« ⁹Tada uze Mojsije štap ispred Gospodina, kako mu je bio zapovjedio. ¹⁰Nato sabraše Mojsije i Aron općinu pred stijenu, i on im reče: »Poslušajte buntovnici! Možemo li vam mi iz ove stijene izvabiti vodu?« ¹¹I kad Mojsije diže ruku i dvaput udari svojim štapom u stijenu, isteče mnoga voda, te se napoji općina i njihova stoka. ¹²A Gospodin reče Mojsiju i Aronu: »Jer se ne pouzdaste u mene i ne htjedoste me proslaviti pred očima sinova Izraelovih, ne ćete dovesti tu općinu u zemlju koju im dajem.« ¹³To je voda Meriba, gdje su se prepirali sinovi Izraelovi s Gospodinom i gdje se on proslavio na njima. ¹⁴Iz Kadeša posla Mojsije poslanike k edomskomu kralju: »Ovako ti poručuje tvoj bratski narod Izrael: Ti znaš sve nevolje što nas snađoše. ¹⁵Naši oci pođoše u Egipat, i mi dugo proboravismo u Egiptu. Egipćani su zlostavljali nas i naše oce. ¹⁶Kad zavapismo Gospodinu za pomoć, usliši Gospodin našu molbu i posla anđela koji nas izvede iz Egipta. Mi se sada nalazimo u Kadešu, gradu na granici tvojega područja. ¹⁷Htjeli bismo proći kroz tvoju zemlju. Ne ćemo ići preko poljâ i vinogradâ i ne ćemo piti vode iz studenaca. Ići ćemo samo kraljevskom cestom, ne skrećući ni lijevo ni desno, dok ne prođemo tvoje područje.« ¹⁸Ali im Edomci poručiše: »Ne smiješ prolaziti. Inače ćemo izići s mačem preda te.« ¹⁹Sinovi Izraelovi odgovoriše im: »Glavnom ćemo cestom ići. Napijemo li se, ja i moja stoka, tvoje vode, platit ću ti za to. Ja ne želim ništa drugo nego brzo proći.« ²⁰A oni odvratiše: »Ne smiješ prolaziti.« Ujedno iziđoše Edomci pred njih s mnogo naroda i dobro naoružani. ²¹Kako Edomci ne htjedoše dopustiti Izraelcima da prođu kroz njihovo područje, okrenuše Izraelci od njih na stranu.

Smrt Aronova

²²Tada krene od Kadeša sva izraelska općina i stiže do gore Hora. ²³Ondje na gori Horu, što leži na granici edomske zemlje, reče Gospodin Mojsiju i Aronu: ²⁴»Aron će se sada pridružiti svojim zemljacima, jer on ne će ući u zemlju koju ću dati sinovima Izraelovim, zato što ste se oprli mojoj zapovijedi na vodi Meribi. ²⁵Uzmi Arona i njegova sina Eleazara i isprati ih na goru Hor! ²⁶Svuci tamo Aronu njegove haljine i obuci ih njegovu sinu Eleazaru; Aron će preminuti i tamo umrijeti.« ²⁷Mojsije učini kako zapovjedi Gospodin. Uziđoše na goru Hor pred očima sve općine. ²⁸Tamo svuče Mojsije Aronu njegove haljine i obuče ih njegovu sinu Eleazaru. Nato Aron umre tamo na vrhuncu gore. A Mojsije i Eleazar siđoše s gore. ²⁹Kad sazna sva općina da je Aron preminuo, tugovao je sav Izraelov dom za Aronom trideset dana.