Korah, Datan i Abiram

¹Korah, sin Jisharov, sina Kehatova, sina Levijeva, pridobi za sebe Datana i Abirona, sinove Eliabove, i Ona, sina Peletova, potomke Rubenove. ²Oni se pobuniše protiv Mojsija sa dvjesta i pedeset sinova Izraelovih, poglavara općine, pozvanih članova narodne skupštine i uglednih muževa. ³Oni se dakle sabraše protiv Mojsija i Arona i rekoše im: »Prevršili ste mjeru! Sva općina, svi su skupa sveti, i Gospodin je među njima. Zašto se vi uzdižete nad Gospodnju općinu?« ⁴Kad to ču Mojsije, pade ničice na svoje lice. ⁵Tada odgovori Korahu i njegovoj družini ovako: »Sutra će pokazati Gospodin tko je njegov i tko je dosta svet da mu se približi. Koga tada on izabere, taj mu se smije približiti. ⁶Učinite ovo: Uzmite sebi kadionice, Korah i sva njegova družina! ⁷Stavite sutra u njih ognja i stavite na njih kâda pred Gospodinom! Koga tad izabere Gospodin, taj neka bude svet! Neka vam je dosta, sinovi Levijevi!« ⁸Korahu reče Mojsije: »Čujte ipak, sinovi Levijevi! ⁹Zar vam nije dosta što vas je Bog Izraelov odvojio od općine Izraelove, da vas privuče u svoju blizinu, pa da vršite službu kod Šatora Gospodnjega i obavljate pred općinom svoju službu? ¹⁰Tebe je sa svom tvojom braćom, Levijevim sinovima, privukao k sebi, a sada tražite još i svećeništvo! ¹¹Zato se vi, ti i sva tvoja družina, sabirete protiv Gospodina. Jer što je Aron da mrmljate protiv njega?« ¹²Nato Mojsije dade pozvati Datana i Abirama, Eliabove sinove. Ali oni odvratiše: »Ne idemo! ¹³Zar nije dosta što si nas doveo ovamo iz zemlje u kojoj teče mlijeko i med, da nas poubijaš u pustinji? Hoćeš li se još sada i nametnuti za gospodara nad nama? ¹⁴Doista nas nisi doveo u zemlju u kojoj teče mlijeko i med, i nisi nam dao njiva i vinograda u posjed. Hoćeš li možda ljudima ovdje oči iskopati? Ne idemo!« ¹⁵Tada se Mojsije vrlo razljuti i zamoli Gospodina: »Ne pogledaj na njihov žrtveni dar! Nisam nijednome od njih oduzeo nijednog magarca i nijednome od njih nisam učinio ništa nažao.« ¹⁶I Mojsije zapovjedi Korahu: »Ti i sva tvoja družina prikažite se sutra pred Gospodinom, ti, oni i Aron! ¹⁷Svaki neka uzme svoju kadionicu i neka stavi u njih kâd! Tada neka donese svaki svoju kadionicu pred Gospodina, dakle dvjesta i pedeset kadionica, također ti i Aron, svaki svoju kadionicu!« ¹⁸I uzeše svaki svoju kadionicu, stave u njih oganj i na nj kâd. Onda stadoše na ulazu u Šator svjedočanstva, također Mojsije i Aron. ¹⁹A Korah sabra na ulazu u Šator svjedočanstva prema njima svu općinu. Tada se pokaza svoj općini slava Gospodnja. ²⁰I Gospodin dade Mojsiju i Aronu ovu zapovijed: ²¹»Odvojite se od te općine! Uništit ću je u jedan čas.« ²²Tada padoše oni ničice na svoje lice i zamoliše: »O Bože, Gospodaru životnog duha u svakom tijelu! Zar ćeš, kad je sagriješio samo jedan, pustiti svoj gnjev na svu općinu?« ²³Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju: ²⁴»Naloži općini: Udaljite se od okolice Šatora Korahova, Datanova i Abiramova!« ²⁵Na to se diže Mojsije i ode Datanu i Abiramu. Starješine Izraelove pođoše za njim. ²⁶On zapovjedi općini: »Udaljite se od Šatora tih zlotvora! Ne dotaknite se ničega što je njihovo! Inače ćete izginuti i vi zbog svih njihovih grijeha.« ²⁷Tada se oni povukoše iz okolice Šatora Korahova, Datanova i Abiramova. A Datan i Abiram stupiše van i stadoše sa svojim ženama i sa svojom velikom i malom djecom na ulazu svojih šatora. ²⁸Tada reče Mojsije: »Po tom ćete spoznati da je Gospodin poslao mene da izvršim sva ta djela, i da ja ne radim sam od sebe. ²⁹Ako ovi ovdje pomru, kao što umiru svi ljudi, i ako ih zadesi obična sudbina svih ljudi, onda Gospodin nije mene poslao. ³⁰Ako li Gospodin izvrši nešto nečuveno i zemlja otvori svoja usta i proždre ih sa svim što je njihovo, tako da siđu živi u podzemlje, onda po tom spoznajte da su ovi ljudi hulili na Gospodina!« ³¹Jedva je bio Mojsije izgovorio te riječi, rastvori se zemlja pod njima. ³²Zemlja otvori svoja usta i proždre ih s njihovim obiteljima i sve ljude što su bili uz Koraha, sa svim njihovim imutkom. ³³Sa svim što su imali siđoše živi u podzemlje, i zemlja se zatvori nad njima. Tako ih nestade iz općine. ³⁴Svi Izraelci što su okolo stajali pobjegoše brže od njihova jauka; jer rekoše: »Da i nas još zemlja ne proždre!« ³⁵A oganj iziđe od Gospodina i sažeže dvjesta i pedeset ljudi što su trebali prinijeti kâd.