Uhode

¹Gospodin zapovjedi Mojsiju ovo: ²»Pošalji ljude da uhode kanaansku zemlju, koju ću dati sinovima Izraelovim! Pošaljite od svakoga plemena po jednoga! Svaki od njih neka bude glavar!« ³I po zapovijedi Gospodnjoj posla ih Mojsije iz Paranske pustinje. Sve su bili glavari sinova Izraelovih. ⁴Ovo su im imena: od Rubenova plemena: Šamua, sin Zakurov, ⁵od Šimunova plemena: Šafat, sin Horijev, ⁶od Judina plemena: Kaleb, sin Jefuneov, ⁷od Jisakarova plemena: Jigal, sin Josipov, ⁸od Efrajimova plemena: Hošea, sin Nunov, ⁹od Benjaminova plemena: Palti, sin Rafuov, ¹⁰od Zebulunova plemena: Gadiel, sin Sodijev, ¹¹od Josipova plemena, od Manašejeva plemena: Gadi, sin Susijev, ¹²od Danova plemena: Amiel, Sin Gemalijev, ¹³od Ašerova plemena: Setur, sin Mikaelov, ¹⁴od Naftalijeva plemena: Nahbi, sin Vofsijev, ¹⁵od Gadova plemena: Geuel, sin Makijev. ¹⁶To su imena ljudi što ih posla Mojsije da uhode zemlju. Tada dade Mojsije Hošeu, sinu Nunovu, ime Jošua. ¹⁷Kad ih posla Mojsije da uhode kanaansku zemlju, zapovjedi im: »Idite odavle preko Negeba! Onda se popnite na goru. ¹⁸Pogledajte kakva je zemlja i je li narod što prebiva u njoj jak ili slab, malen ili velik; ¹⁹i kakva je zemlja u kojoj prebiva, je li plodna ili neplodna; i kakva su mjesta u kojima prebiva, jesu li u otvorenim taborima ili u tvrdim gradovima; ²⁰i kakva je zemlja, je li masna ili mršava, raste li drveće u njoj ili ne raste! A sad na posao! Donesite sa sobom i nešto roda one zemlje!« Bilo je tada upravo vrijeme prvome grožđu. ²¹Tada odoše i uhodiše zemlju od pustinje Sin do Rehoba, na ulazu u Hamat. ²²Oni se popeše preko Negeba i dođoše do Hebrona, gdje su živjeli Ahiman, Šešaj i Talmaj, Anakovi potomci. Hebron je bio sazidan sedam godina prije Soana u Egiptu. ²³Kada stigoše u dolinu Eškol, odrezaše ondje lozu s jednim grozdom, što su ga nosila po dvojica na motki, tako i nekoliko mogranja i smokava. ²⁴Ono mjesto prozva se dolina Eškol zbog grozda što su ga tamo bili odrezali sinovi Izraelovi. ²⁵Poslije četrdeset dana vratiše se, nakon što su bili uhodili zemlju. ²⁶Odoše kući i dođoše Mojsiju i Aronu i svoj općini sinova Izraelovih u Paransku pustinju, u Kadeš, podniješe izvještaj njima i svoj općini, i pokazaše im plodove zemlje. ²⁷A pripovijedali su im ovo: »Odosmo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista teče u njoj mlijeko i med. Evo to su plodovi otamo! ²⁸Ali narod što boravi u njoj jak je i gradovi su utvrđeni i veoma veliki. Vidjesmo ondje i Anakove sinove. ²⁹Amalečani prebivaju u pokrajini Negebu: Hetiti, Jebusejci i Amorejci stanuju u planini; Kanaanci prebivaju na moru i na obali Jordana.« ³⁰A da spriječi svaku ljutitu izjavu naroda protiv Mojsija, povika Kaleb: »Svakako pođimo gore i osvojimo je! Jer je možemo lako prevladati!« ³¹Ali ljudi koji su bili išli s njim, izjaviše: »Nikako ne možemo ići protiv tog naroda. Jer je jači od nas.« ³²Tada iznesoše pred sinove Izraelove neistinu o zemlji koju su bili uhodili. Pripovijedali su: »Zemlja koju prođosmo i uhodismo jest zemlja koja ždere svoje stanovnike. Svi ljudi što ih tamo vidjesmo, neobično su veliki. ³³Vidjesmo tamo i divove, Anakove sinove od divovskoga roda. Činilo nam se da smo prema njima kao skakavci. A tako smo se morali i mi njima činiti.«