Molitva za oslobođenje iz ropstva

¹Svemogući Gospodine, Bože Izraelov! Nevoljna duša, rastužen duh viče k tebi. ²Čuj, Gospodine, imaj milosrđe! Jer smo zgriješili protiv tebe. ³Ti vladaš vječno, i zar bismo trebali biti zauvijek izgubljeni? ⁴Svemogući Gospodine, Bože Izraelov! Usliši ipak molitvu onih u Izraelu koji su već blizu smrti, i sinova onih koji su zgriješili protiv tebe, koji nisu poslušali tvojega – svojega Boga – glasa, i za kojima ja zato slijedila nesreća za nesrećom! ⁵Ne spominji se opačina naših otaca, nego se spomeni u ovo vrijeme svoje jake mišice i imena! ⁶Zato što si ti Gospodin, naš Bog, mi ćemo te slaviti, Gospodine! ⁷Jer si zato stavio u naše srce strah od sebe i doveo nas do toga da zazivamo tvoje ime. Slavit ćemo te u zemlji svog progonstva, jer se naše srce odvratilo od sve nepravde naših otaca, koji su griješili protiv tebe. ⁸Ali evo, još danas živimo u progonstvu, kamo si nas razasuo kao predmet poruge i kletve, i za kaznu zbog svih grijeha i opačina naših otaca, koji su se odmetnuli od Gospodina, našega Boga. ⁹Čuj, Izraele, zapovijedi života! Pripazite da dobijete razboritost! ¹⁰Kako to, Izraele, da boraviš u neprijateljskoj zemlji, da gineš na tuđoj zemlji? ¹¹Jesi li postao nečist s mrtvacima, da te broje među one što su pali u jamu? ¹²Ostavio si izvor mudrosti. ¹³Da si hodio Božjim putem, mogao si uvijek prebivati u miru. ¹⁴A sada nauči gdje je mudrost, gdje je snaga i gdje razboritost, da ujedno upoznaš gdje je duljina života i sreća života, gdje su sjajne oči i mir. ¹⁵Ali tko je našao mjesto mudrosti? Tko je prodro do njezina blaga? ¹⁶Gdje su oni, gospodari naroda, krotitelji životinja na zemlji, ¹⁷koji su se igrali s pticama, koji su gomilali srebro i zlato, u što se ljudi uzdaju? Oni su bez kraja množili svoj posjed. ¹⁸Gdje su oni, kovači srebra, što se trude da stvore djela nenadmašiva? ¹⁹Iščeznuli su, otišli su u dubinu, i drugi su stupili na njihovo mjesto. ²⁰Mlađi su ugledali svjetlo i nastanili se na zemlji. Ali nisu spoznali puta k mudrosti. ²¹Nisu shvatili njene staze. Ni njihova djeca nisu je postigla, daleko su ostala od puta k njoj. ²²U Kanaanu nije se ništa o njoj čulo. Nije se vidjela u Temanu. ²³Hagarini sinovi, koji prolaze zemljom istražujući mudrost, trgovci iz Midjana i Teme, pjesnici priča, istraživači razboritosti – ne spoznaše puta k mudrosti, niti su čuli za njezine staze. ²⁴O Izraele, kako je ipak velika Božja kuća, kako je prostrano mjesto njegova vlasništva! ²⁵Tako veliko i beskrajno, tako visoko i neizmjerno! ²⁶U njemu su bili divovi, vrlo glasoviti, što su živjeli u davnini, visoki rastom i vješti ratu. ²⁷Nije njih Bog sebi izabrao, nije im pokazao put k mudrosti. ²⁸I oni su propali, jer nisu imali razboritosti. Izginuli su u svojoj ludosti. ²⁹Tko je uzišao na nebo da je donese? Tko ju je donio iz oblakâ? ³⁰Tko se prevezao preko mora i našao je? Tko ju je nabavio za čisto zlato? ³¹Nema ga koji bi znao put k njoj. Nitko ne zna za njezine staze. ³²Samo je poznaje on, Sveznajući. On je istražuje svojom razboritošću, on, koji je stvorio zemlju zauvijek, koji ju je napunio živim bićima. ³³On, koji posije munju i ona odleti; koji je zovne i ona dršćući posluša. ³⁴Veselo sjaju zvijezde na svojim postajama. ³⁵On ih zovne, one reknu: »Evo nas!« Radosno sjaju pred onim koji ih je stvorio. ³⁶To je naš Bog! Uz njega ne vrijedi drugi. ³⁷On je istražio sve putove mudrosti, predao ju je Jakovu, svojemu sluzi i Izraelu, svojemu ljubimcu. ³⁸Potom se je objavila na zemlji i bila je među ljudima.