Prvi kazneni govor: Kazna Izraela, razorenje Samarije
1Čujte riječ koju vam govori Gospodin, Izraelova djeco, svemu plemenu koje sam izveo iz Egipta:
2»Samo sam vas izabrao između svih zemaljskih naroda. Zato dajem da okajete svu svoju krivnju.«
3Putuju li dvojica zajedno, a da ne poznaju jedan drugoga?
4Riče li lav u šumi, a da nema plijena? Odaje li lavić glas u spilji, prije nego je što uhvatio?
5Pada li ptica u mrežu na zemlju, a da je ne pogodi kamen? Diže li se lovka sa zemlje, a da ne škljocne?
6Zatrubi li u gradu truba, a da se ne uplaše ljudi? Zadesi li nesreća grad, a da je nije učinio Gospodin?
7Ne, svemogući Gospodin ne čini ništa a da ne očituje svoj naum svojim slugama: prorocima.
8Kad rikne lav, tko da se onda ne prepadne? Kad Gospodin, Svemogući, progovori, tko da onda ne prorokuje?
9Oglasite po tvrđavama u Ašdodu, po tvrđavama u egipatskoj zemlji! Recite: »Saberite se na visinama Samarije! Gledajte divljanje u njoj, nasilje u njoj.
10Zaboravili su činiti pravo«, govori Gospodin. »Gomilaju opačinu i krvavo djelo u svojim palačama.«
11»Zato«, ovako veli svemogući Gospodin, »neprijatelj će uokolo opustošiti zemlju i s tebe će svući tvoju krasotu. Tvrđave će ti biti oplijenjene.«
12Ovako veli Gospodin: »Kao kad pastir istrgne lavu iz čeljusti dvije koštice ili samo jagodicu uha, tako će se izbaviti samo malo od Izraelovih sinova, koji sjede u Samariji na čipkanim ležajevima i na jastucima iz Damaska.«
13»Čujte i posvjedočite Jakovljevoj kući!«, govori svemogući Gospodin, Bog nad vojskama.
14»Zaista, kad kaznim Izraelove opačine, tad ću kazniti i žrtvenike u Betelu. Odbit će se rogovi žrtveniku, i oni će pasti na zemlju.
15Razorit ću zimsku i ljetnu kuću, propast će kuće od slonove kosti, nestat će mnogih palača«, govori Gospodin.
