Prvi kazneni govor: Kazna Izraela, razorenje Samarije

¹Čujte riječ koju vam govori Gospodin, Izraelova djeco, svemu plemenu koje sam izveo iz Egipta: ²»Samo sam vas izabrao između svih zemaljskih naroda. Zato dajem da okajete svu svoju krivnju.« ³Putuju li dvojica zajedno, a da ne poznaju jedan drugoga? ⁴Riče li lav u šumi, a da nema plijena? Odaje li lavić glas u spilji, prije nego je što uhvatio? ⁵Pada li ptica u mrežu na zemlju, a da je ne pogodi kamen? Diže li se lovka sa zemlje, a da ne škljocne? ⁶Zatrubi li u gradu truba, a da se ne uplaše ljudi? Zadesi li nesreća grad, a da je nije učinio Gospodin? ⁷Ne, svemogući Gospodin ne čini ništa a da ne očituje svoj naum svojim slugama: prorocima. ⁸Kad rikne lav, tko da se onda ne prepadne? Kad Gospodin, Svemogući, progovori, tko da onda ne prorokuje? ⁹Oglasite po tvrđavama u Ašdodu, po tvrđavama u egipatskoj zemlji! Recite: »Saberite se na visinama Samarije! Gledajte divljanje u njoj, nasilje u njoj. ¹⁰Zaboravili su činiti pravo«, govori Gospodin. »Gomilaju opačinu i krvavo djelo u svojim palačama.« ¹¹»Zato«, ovako veli svemogući Gospodin, »neprijatelj će uokolo opustošiti zemlju i s tebe će svući tvoju krasotu. Tvrđave će ti biti oplijenjene.« ¹²Ovako veli Gospodin: »Kao kad pastir istrgne lavu iz čeljusti dvije koštice ili samo jagodicu uha, tako će se izbaviti samo malo od Izraelovih sinova, koji sjede u Samariji na čipkanim ležajevima i na jastucima iz Damaska.« ¹³»Čujte i posvjedočite Jakovljevoj kući!«, govori svemogući Gospodin, Bog nad vojskama. ¹⁴»Zaista, kad kaznim Izraelove opačine, tad ću kazniti i žrtvenike u Betelu. Odbit će se rogovi žrtveniku, i oni će pasti na zemlju. ¹⁵Razorit ću zimsku i ljetnu kuću, propast će kuće od slonove kosti, nestat će mnogih palača«, govori Gospodin.